Ne postoje pisani dokumenti o nastanku tajlandskog boksa tako da je teško razlikovati fikciju od stvarnosti. Čak i za porijeklo samog pojma «muay» ima više teorija, a najprihvaćenija je da dolazi iz Sanskrita (Staroindijski) mavya što znači „skupiti zajedno“ ili „umotati“. Bitno je napomenuti da se vještina ravnomjerno razvijala po cijelom indokineskom poluotoku i ne može se ograničiti samo na Tajland, a prožimanje koje se dogodilo stalnim ratovima sa susjednim zemljama zapravo je najviše pridonijelo razvoju vještine o kakvoj govorimo danas. Druga bitna stavka za razvoj vještine su hramovi (wats) jer su često visoko pozicionirani generali i oficiri u mirovinu odlazili u hramove prenoseći na mlade svoje poznavanje vojne strategije, socijalne psihologije i bliske borbe. Thai običaj je bio svoju djecu slati na školovanje u udaljene hramove kako bi studenti mogli proučavati tehnike koje se razlikuju od njihovih „domaćih“ i na taj ih način mogli uvrštavati u svoj arsenal.
PRE-SUKHOTAI ERA 200 pr.n.e. - 1238.
Indijski budistički misionari počinju kontinuirani dolazak u „Zlatnu zemlju“ koja se prostirala od današnje Burme do istočne Kambođe. To područje polagano postaje centar Davaravati kulture koja se gasi pod utjecajem Khmera početkom 11.stoljeća, dok se na jugu prostiralo Srivijavsko carstvo s prijestolnicom na Sumatri i lokalnim glavnim gradom Chaiya. U isto vrijeme, na jugoistoku današnje Kine, cvala je Nan Chao pokrajina koja je zapravo preteča današnjeg Tajlanda. Iz nepoznatih razloga stanovnici tog područja spuštali su se polagano na jug prema indokineskom poluotoku. Neki od njih pridružuju se Khmerskoj vojsci kao plaćenici gdje su ih nazivali Syams (što na sanskritu znači taman) zbog nešto tamnije boje njihove kože. S vremenom se taj pojam počeo odnositi na naziv njihovog kraljevstva.
Ovo je razdoblje širenja boksa po cijelom poluotoku kao ratne vještine koja je bila u uskoj vezi s budizmom jer su hramovi bili prve škole boksa.
SUKHOTAI ERA 1238 - 1377.
U centralnoj sjevernoj regiji današnjeg Tajlanda uspostava Sukhotai kao glavnog grada Syama mogla bi se nazvati rođenjem thai nacije. Nakon gotovo tisućljetne Khmerske dominacije dolazi do procvata sakralne umjetnosti i mnogi povjesničari su spremni utvrditi da su Budini kipovi tog vremena najčišćih linija i najveće duhovnosti. U tom periodu, za vrijeme vladavine Ramkamhaenga, ujednačen je i nacionalni oblik pisma. Tada se utvrđuje i trening thai boxinga kao ratne vještine koja se prakticira kao oblik zaštite u društvu i priprema za vojnu službu. Borbe se nazivaju Dhee Muay, a borci se međusobno natječu bez obzira na tjelesnu težinu. Za mjerenje dužine runde koriste se kokosove ljuske s rupom u sredini, a potopljena ljuska označava kraj runde. Borba nije bila ograničena brojem rundi već su se borili do pobjede prekidom ili predaje.
AYUTTHAYA ERA 1350 - 1767.
Od osnivanja 1350. godine (Kralj U-Thong) do totalnog rušenja od strane Burmanaca(1767.g.) Ayutthaya je gotovo 400 godina bila prijestolnica Syamskog carstava. U tom razdoblju bio je to jedan od najvećih svjetskih gradova (kažu veći i od Londona) te sjedište trgovine na tim prostorima. Tajlandski se boks tada razvijao na više nivoa:
konstantno je usavršavan zbog stalnih sukoba sa Burmancima.
U kraljevskom osiguranju uvedena je Grom Nak Muay postrojba (muay thai ratnici) čiji su svi članovi pred kraljem dokazali svoju veliku vještinu borenja i na taj način izborili mjesto u toj postrojbi čija je glavna svrha bila osiguranje kralja.
Postupno postaje praksa da se dobri borci pozivaju da žive na dvoru kako bi podučavali članove plemstva i njihovu djecu vještini borenja.
Uvedene su prve bandaže kaad chuek - komadi konoplje dugački gotovo 20 metara koji su se, poput današnjih bandaža, namotavali na šake, a nakon toga se umakali u vodu ili u mješavinu vode i brašna zajedno s kamenčićima i školjkama. Pri tome se nakon stvrdnjavanja zbog sušenja odbijalo vrlo opasno oružje. Zahvaljujući tome, „bandaže“ su se vrlo brzo raširile među svim borcima.
Kralj Sri Sanpetch VIII „Tiger King“, 29-ti kralj u Ayutthaya eri, bio je poznat po tome što se od najranije dobi bavio tajlandskim boksom. Legende govore kako se iskradao iz dvorca i anonimno vrlo uspješno nastupao na brojnim turnirima po zemlji, tako je dobio i nadimak «Tiger King». Za njegove vladavine, muay thai je ušao u obavezno školovanje unutar kraljevske palače, a on sam organizirao je i financirao brojne turnire.
Nai Khanom Tom, stanovnik Ayuththaye, padom grada je 1767.g. odveden u Burmansko zarobljeništvo gdje je za proslavu dovršenja jednog hrama 17.03.1774. godine pred Burmanskim kraljem organiziran turnir kako bi se pokazalo koja je vještina uspješnija, Burmanski ili Tajlandski boks. Na taj dan, Nai Khanom pobijedio je burmanske predstavnike u deset uzastopnih mečeva i izborio se za oslobađanje iz burmanskog zatočeništva. Stoga se danas 17.03. slavi kao „muay Thai dan“, a Nai Khanom Tom se smatra „ocem tajlandskog boksa“.
THONBURI ERA 1767 - 1782.
Nakon pada Ayutthaye, kralj Prachao Taksin Maharaj osniva novu prijestolnicu Thonburi na zapadnoj obali rijeke Chao Praya, a s obzirom da je i sam kineskog porijekla, u tom je periodu promicao veze s Kinom.
Što se thai boxinga tiče, u tom periodu je najznačajnija figura Praya Pi-chai Dab Hak (grof sa slomljenim mačem) koji je u thai boxing unio akrobatske pokrete kineskog wu shua. No, poznatiji je po sukobu s burmanskim generalom kojeg je porazio usprkos slomljenom maču i na taj način spriječio invaziju Burme na Thonburi.
RANA RATTANAKOSIN ERA 1782 - 1868.
Kralj Putta Yodfah (Rama I) zasjeo je na tron kao prvi kralj Chakry dinastije i osnovao je 21.04.1782. novi grad - Krung Rattankosin što je kasnije promijenjeno u Krungthepmahankon ili kako ga danas zovemo Bangkok.
Najznačajniji događaj za thai boxing, u tom vremen,u je zapravo prvi međunarodni turnir koji je održan u Velikoj palači a kojem je prisustvovao i sam kralj.
Naime, dvojica braće, francuski boksači izazivali su sve boksače jugoistočne Azije na borbu, a kraljev je rizničar prihvatio taj izazov. Jedan od kraljevskih čuvara određen je za thai predstavnika. Mlađi Francuz bio je izuzetno fizički dominantan i u borbi je vršio veliki presing na thai borca ali ovaj je dobrim blokovima uspijevao razbijati borbu Francuza i postupno odnositi prevagu. Na to se umiješao drugi brat, a nakon toga cijela kraljevska garda. U tom je trenutku borba prekinuta, a kraljev čuvar je dobio nadimak Mueen Plaan ili „vitez destrukcije“.
Pod vodstvom Rame V. i Rame VI. došlo je do velikog razvoja puteva i željeznice, uvedene su mnoge reforme po uzoru na Europu, a što je najvažnije, uspjeli su sačuvati samosvojnost za razliku od svih drugih susjednih država.
U Tajlandskom boksu, kao i u cijeloj državi, dešava se veliki procvat. Kralj Chulalongkorn (Rama V.) bio je veliki pokrovitelj boksa i u njegovo vrijeme se osniva prva stalna boksačka arena Suan Gularb (1920. g.). Na jednom od turnira u njegovu čast, oduševljen vještinom predstavnika Bangkoka, daje mu plemićku titulu Pra Chai Choke Sok Channa (gospodar sreće, borbe i pobjede). Također nagrađuje još trojicu boraca titulama:
Mueng Cha-ngad Choeng Shok (vitez čiste taktike borbe) - Muay Korat
Muen Muay Mee Chue (vitez slavnog boksa) - Muay Chaiya
Muen Mue Maen Mud (vitez snažne šake) - Muay Lopburi.
Slučajno ili ne, svi nagrađeni su bili predstavnici najznačajnijih stilova tog vremena:
Muay Pra Nakorn
Muay Korat
Muay Chaiya
Muay Lopburi
1925. - DO DANAS
1926.g uvode se rukavice ali se do sredine 30-ih na manjim mečevima bore goloruki.
1928. g. uvodi se prvi ranking sistem, nalik onom današnjeg profesionalnog boksa.
1929. g. prihvaća se željezni suspenzor i odbacuje ljuska kokosovog oraha.
70-ih godina prošlog stoljeća po mnogima je bila zlatna era tajlandskog boksa s legendarnim borcima poput Apidej Sit-Hiruna i Ravee Daechachai koji su se primjerice susretali u 5 međusobnih mečeva pred prepunim stadionima. Apidej je od Kralja Bhumipola dobio titulu „najbolji borac stoljeća“, a od Sportske organizacije Tajlanda spomenik u sklopu sportskog kompleksa Hua-Mar.
Ravee Daechachai Apidej Sit-Hirun
1996.g. održava se Prvo svjetsko prvenstvo u amaterskom Tajlandskom boksu. 2007. g. Muay thai je primljen u krovnu svjetsku organizaciju olimpijskih sportova GAISF kao punopravan sport.